Parcela je uska pa je minijaturni format zgrade bio izazov. Trideset i dvije minijaturne prostorije, od kojih je svaka širine barem 3 tatamija, i mala veranda čine ovaj složeni kompleks. Obzirom na njihovu brojnost i razliku u veličini, stvoren je dojam lutanja ogromnim dvorcem. Vanjski prostor isprepliće se s unutrašnjim kao posljedica međuodnosa pojedinih volumena i otvora različitih dimenzija, što rezultira stvarnom i psihološkom povezanošću prostorija. Veličinom i položajem otvori također uspostavljaju odnos s okolinom – od većih, koji omogućuju komunikaciju među stanarima, prema manjima na vanjskoj ovojnici kuće, koji čuvaju privatnost.

Razmak među prostorijama stvara poseban odnos s vanjskim prostorom te omogućuje različita mjesta interakcije. Građevina koja se sastoji od malih razigranih volumena pažljivo organizirana tlocrta u isto vrijeme daje osjećaj zaštićenosti i povezanosti.

Konstrukcija kuće koja se proteže na tri etaže je drvena. Vanjski zid obložen je pločama visokootpornoga valovitog lima. S obzirom na hladnu regiju Hokkaida, kuća je iznimno izolirana. Kako bi se poboljšala energetska učinkovitost, projektirani su višeetažni međuprostori koji služe nadzoru cirkulacije zraka uz pomoć prozora koji su postavljeni jedan nasuprot drugoga.

Iako je parcela uska, prostornim rasporedom te tretmanom pročelja i međuprostora omogućena je privatnost, a da se pritom ne žrtvuje udobnost. Cilj je bio dobiti tlocrt koji će omogućiti više duhovnu nego fizičku povezanost stanara i osvijestiti odnos s okolišem. Nakon useljenja klijent aktivno uživa u vanjskome prostoru. Iako je malen i nastao kao posljedica interakcije prostornih volumena, ipak je zaživio i danas je ispunjen brojnim biljkama koje su vlasnici zasadili. Jaz između unutarnjega i vanjskoga prostora tako se smanjio.

Stvoren je novi način života u malome prostoru.